Djeca- neizmjenjivo bogatstvo

Bez djece ne raste kuća

O djeci su spjevani predivni stihovi, napisane snažne mudre izreke, ali sreće, bogatstvo, ljepota i radost kojom djeca ispune dušu i srce roditelja ne mogu se opisati, jedino se mogu osjetiti i živjeti. Talijanska mudrost tvrdi: Tko nema djece, taj ne zna što je ljubav, kineska kaže: Djeca su ogledalo roditelja, a albanska tvrdi: Bez djece ne raste kuća.

Stvari ne zamjenjuju ljubav

Materijalno blagostanje nije uvjet dobrog odgoja djece, već ljubav, kvalitetni roditeljski uzori i ispravni postupci prema njima, a toga barem imamo i nitko nam ga ne može oduzeti. Ne odgajaju se djeca slatkišima, novcem, odjećom vodećih svjetskih proizvođača, luksuznim vilama, skupocjenim automobilima niti blagom cijeloga života; djeca se odgajaju ljubavlju, nježnošću, uzorom… Djeca su sretnija u složnim obiteljima s puno skrbi, ljubavi, nježnosti, sigurnosti…, pa makar i u skromnim životnim uvjetima, nego u materijalnom blagostanju i raskoši, u obiteljima u kojima imaju sve što požele, ali ne i ono najvažnije- roditeljsku ljubav.

Roditeljska nesloga, razdor, svađe, sukobi, preljubi, rastave… u dječja srca i dušu unose strah, nemir, nesigurnost. To su loši uzori i još gori odgajatelji djece, koja im je najpotrebnije. Nema dvojbe da su materijalni uvjeti važni, ali oni ne mogu zamijeniti ljubav, nježnost, skrb i uzor roditelja. Skromnije materijalne i životne obiteljske uvjete mogu uspješno kompezirati snažna roditeljska ljubav, nježnost i skrb o djeci, njihova sreća, sloga i uzori. Dakle, važna je materijalna podloga, ali je izgrađuje vlastita uvjerenja, stavove i  načela.

Time djeci pokazujemo da vidimo njihove dobre i loše strane i da sve činimo da dobre budu još bolje, a loše korigiramo i svedemo na minimum te da ih, bez obzira na pogreške, mnogo volimo, ali smo jako žalosni zbog toga, ne osuđujemo njih, nego njihove postupke; da ih shvaćamo i dajemo pravo na poneku pogrešku ali tako da ju poprave, izvuku pouku i više je ne ponavljaju. Gandhi je govorio: Pametni roditelji dozvole svojoj djeci da poneki put i pogriješe. Ljudski je griješiti, ali i korigirati greške, tako da svaka pogreška bude nova pouka.

                                                                                                                           

Uvijek željni pohvala

Po svojoj naravi djeca žele udovoljiti roditeljima i sve čine da im ne učine nešto nažao. Mnogo cijene roditeljsku pohvalu, a prihvaćaju i opravdanu kaznu, uskraćivanje povlastica… Uz iskazivanje ljubavi, nježnosti, pohvale, podrške i priznanja, od neprocjenjive je vrijednosti roditeljsko druženje, razgovori, spremnost saslušati ih onda kad imaju problem ili su zapali u krizu, kad žele čuti roditeljevo mišljenje, savjet, kad osjećaju da ih je netko puno povrijedio i očekuju zaštitu, potporu ili se jednostavno požele izjadati, pomaziti, bezvezno razgovarati.

Na žalost, rad u smjenama, pohađanje nastave u turnusima, velika nezaposlenost i niske zarade tjeraju roditelje na dodatno zarađivanje i borbu za osiguranje onih najelementarnijih egzistencijalnih potreba obitelji, pa su sve rjeđa druženja, okupljanja obitelji i zajedničko objedovanje. Predlažemo roditeljima da maksimalno iskoriste vikend i nedjeljni ručak da djeci budu na raspolaganju i koliko- toliko nadoknade im propušteno tijekom tjedna. Neka nedjelja bude mali obiteljski praznik za okupljanje svih članova, razmjenu misli, nježnosti, ljubavi…

Jedinstveni roditelji

Oba roditelja moraju biti jedinstveni u odnosu i zahtjevima prema djeci. Ne smije se dogoditi da jedan nešto zabranjuje, a drugi to odobrava.

Sretna su djeca koja neizmjerno puno vole svoje roditelje i koju roditelji također mnogo vole, maze i brižno skrbe o njima, koja se osjećaju željenom, cijenjenom, voljenom, sigurnom i koja znaju da su usrećila svoje roditelje i da ih oni žele zbog njih samih, ne postavljajući im uvjete da to moraju nečim zaslužiti ili uzvratiti.

Djeca uče ono što doživljavaju

Ljubav prema djeci mora biti iskrena, nesebična i bezuvjetna. Osim obitelji, djeca su u svakodnevnom kontaktu s vršnjacima i odraslim osobama iz svog životnog i socijalnog okruženja, s njima su u stalnoj interakciji, od njih prihvaćaju pozitivna i negativna ponašanja, socijaliziraju se i stječu dragocjena socijalna iskustva.